Postoji jedan dugi put, koji život zovu. Da li hodimo tim putem željom ili moranjem? U moru života što vječito kipi stvaraju se nove kapi, nove kapi su smrt, ljubav,osjećanje, sjećanje, odanost.
Ne bojim se smrti, doći će kad-tad.
Samo mi je žao lasta, sunca, vjetra, svijetla, mraka, dobrog vina, dobre pjesme, dalekih oblaka koji su sve bliže. Žao mi je ljetnih svitanja, zvuka jesenskih kiša, mirisa proljetnog behara, zimskog sna iz toplog doma. A vrijeme se kreće u krugu i nosi opet i sreću i tugu.
Kako rastem sve jasnije shvatam gdje treba tražiti prave izvore radosti, smisla i ljubavi. Shvatam da biti voljen ne znači ništa, voljeti znači sve.
Shvatam da novac nije ništa.
Moć nije ništa. Vidjela sam i bogate i moćne, a tužne. Ljepota lica nije ništa ako duša zjapi prazna. Čak ni zdravlje nije sve, ako se ne znamo osjećati zdravo…
Šta to znači ljubav? Dodirivati neki drugi strani svijet. Ljubav traje u životu nakon života, u dobu nakon doba. Nekada zabole stare priče o ljubavi, stoljećima stara bol.
Šta znači odanost? Imati mjeru.
Čujem da danas sjećanja životom zovu, a sjećanja vraćaju starim požutjelim slikama.
Volim ovu mudrost koja nije moja.
Volim život što se slovo po slovo uči.
Volim i sreću i tugu. Volim i odanost i razočaranje.
Volim i istinu i sreću.
Volim lijep zalazak sunca i oglicu dobrih pjesama.
Volim.
Adna Ćosić za Saznajem.ba
