Stvaranje ekipe je proces i zahtijeva vrijeme, cak i u uslovima dobrog finasijskog stanja i dovođenja velikog broja igrača sa strane, a napraviti to od igrača iz vlastitog podmladka je neusporedivo i zahtijeva ogroman rad i predanost svih uključenih. Međutim to je dugoročno jedino ispravno i održivo u malim sredinama kao što je naša.
Mislimo da smo ove godine, kao jedna od rijetkih ekipa koja se oslanja na domaće snage i produkciju mladih igrača u uslovima nikad jače konkurencije, ostvarili sve svoje ciljeve. Iako smo u sezonu ušli sa mnogo pehova, povreda našeg prvog centra Ćališa u pripremnom periodu koja ga je onemogućila da igra ovu sezonu, kao i povreda Hasagića i Cokoje te saobraćajna nesreća Mašića, što ih je na duže vrijeme izbacilo sa terena i onemogućilo da se ova mlada ekipa već ove sezone bori za vrh.
Međutim svoje minute dobro su, pored standardnih nešto iskusnijih Hebibovića, Maksumića, Herića, odlično iskoristili mladi predvođeni Orhanom i Mehmedom Špagom, Hasagićem, Kozićem, Grahom, Zlomužicom, Nikšićem, Vajzovićem, Arfadžanom. Na vrata prvog tima kucaju još mlađi Bešlić, Parcan, Boloban, Alibegović i uz jedan naporan rad kao i svako ljeto dosad sigurno će isplivati iduće sezone. Svi povrijeđeni igrači se dobro oporavljaju i uz malo sreće iduće godine možemo mnogo napredovati.
Ponosni smo na naše sugrađane koji su prepoznali ovaj naš rad i redovno nas podržavaju u velikom broju na domaćim utakmicama, na čemu im se iskreno zahvaljujemo, podatak da smo sa najvećom posjetom u A1 ligi je dovoljan.
Ove godine smo igrali i vrlo kvalitetnu minibasket ligu koja se pokazala kao pun pogodak jer smo kroz nju omasovili mlađe kategorije i sad imamo oko stotinjak polaznika škole košarke. Mislimo da upravo taj lanac gdje dijete iz naše škole na kraju postaje senior i brani boje našeg grada, što daje smisao svemu. Velike zasluge za minibasket ligu, koja je objedinila timove iz Mostara (Lokomotivu, Pepi, Zrinjski), Nevesinja, Čapljine, Jablanice, Čitluka i Konjica, idu našem treneru Aldinu Kadiću koji nesebično svoje veliko iskustvo prenosi na mlađe. Isto tako neprocjenjiva je uloga naših mladih trenera Harisa Hasagića i braće Cokoja, Haruna i Emira koji svojim pristupom čine da se sva djeca osjećaju zadovoljno i da zavole ovaj sport i ostanu u njemu.
Moramo istaći da samo maksimalnim trudom trenera i igrača u teškim finasijskim uslovima uspjeli završiti sezonu. Nadamo se nekom sistemskom rješenju, pogotovo što su to mala sredstva u poređenju sa izdvajanjima u većim sportovima, gdje je potrebno odvojiti više novca. Apsolutno smo sigurni da smo na dobrom putu da sa ovom mladom nadarenom ekipom sastavljenom od domaćih igrača uz par pojačanja možemo podići košarku na jedan veći nivo.
