Zapisi sa puta …HOĆU KUĆI
Negdje smo na pola puta , tamo gdje ono “ I “ povezuje Hercegovinu s Bosnom , u redu za kifle slane i slatke , sreli se on i ja , poslije čini mi se , milion godina . Prepoznali se “ na prvu” , zbunili se “ na drugu” i kupili onako s reda , on dva lisnata sa sirom , ja , dvije buhtle s eurokremom . Odnekud naletila kiša , pribili se uz zid pekare , nadajući se da koliko toliko , zaobići će nas iznenadni ljetni pljusak . Iz pekare širio se miris, i zanijemio nas oboje, svježeg kruha našeg svagdanjeg, i taze hljeba svakodnevnog . Nas dvoje , svako sa svojim fišekom u ruci , zaljepljeni uz zid na kojem pisalo je “ Hoću kući “ . Da može , mislim da bi nas dvoje , dobri Meša ugurao u korice Tvrđave , kod onog dijela gdje piše “ …niti sam ja tražio priliku , niti je prilika tražila mene , sreli smo se sasvim slučajno , kao ptica i oluja …” . A dalje bi, vezano za nas dvoje moglo stajati “…ovo dvoje , jedno drugom prilika i neprilika , sa zgužvanim srcem i fišekom u ruci , jeli su svoje kifle ispred pekare u Konjicu , simboličnog naziva “ Hoću kući “ . “ I stvarno , dočekasmo sijede , tražeći kuću zadnjih trideset godina . I tu , na pola puta , gdje ono “ I” zašilo je Bosnu sa Hercegovinom , svako od nas pošao , svojoj kući …Nekada nam kuće bile tako blizu , da mogle su jedna drugoj namigivati i pričati se tiho po noći , kada Grad spava … “ Odakle tebe , nisam te vidio ima 20 godina . Nisi se promijenila , uvijek isto lijepa “Uvijek je znao najbolje od svih lagati . Ipak , s dvadeset pet kilograma viška zaostalih poslije tri trudnoće , i ogromnim podočnjacima od noćnih smjena u staračkom domu , lijepo je čuti da isto sam mu lijepa . “ Idem kući, dosta je bilo Njemačke . Nešto se zaradilo , uštedilo , imaću i penziju kad navršim godine starosti . Meni dosta . Muž mi je umro prije tri ipo godine , djeca svojim putem , i nigdje nema ljepše nego u svojoj kući . A ti , kako si ti ? “ “ Dobro sam, evo ja na putu za Njemačku . Ti pošla kući , a ja pošao od kuće . Idem negdje drugo kuću tražiti . Teško je u ovim godinama , ali vidjet ćeš kad dođeš dole , ništa nije isto kao prije “. Rekao je još, da nije se nikada oženio , da ne govori njemački i da će pokušati raditi neki knauf s rođakom što godinama živi gore . Grožđe je ove godine odlično rodilo . Smokve i šipci isto . Ubrala sam svega i stavila na stol u dvorištu . Došla sam kući… Ko god dođe , dobro je došao Svega ima , Bogu hvala Svega ima…a samoće najviše…Što ga ne upitah neki broj telefona , da se nekad čujemo …Oboje nas …u potrazi za kućom . Sada znam , da kuća smo mi , jedno drugom , gdje god da jesmo Kuća su ljudi , a ne zidovi Kuća su treptaji srca uz one što dragi su nam , a ne široki trgovi velikih gradova Kuća su suze koje kada padaju , neko blizak sakuplja ih i u svoje oči stavlja , da se tuga jednako podijeli Ostao mi fišek u džepu jakne , iz pekare “Hoću kući” . Zgužvan , isto kao i srca zgužvana sviju nas , koji tražimo kuću , godinama već…
Saznajem.ba/Nada Zovko 7. 10. 2021
