Još jedan od dokaza da je Konjic grad uspješnih i talentovanih ljudi u svim segmentima života jeste naš današnji gost Ramiz Avdić. Hvala Vam što se pristali govoriti za portal Saznajem.ba.
– Hvala Vama na tako lijepoj najavi, zadovoljstvo mi je biti gost vašeg portala. Prije svega pozdravio bih vaše pratioce i iskoristio priliku da se predstavim.. Ja sam Ramiz Avdić, iz grada Konjica.
Ramize, Srednju ugostiteljsku školu završili ste u Konjicu, da li je to bila u tom momentu želja za tom školom ili samo izbor?
Definitivno želja, a na svu sreću imao sam i tu mogućnost izbora u svom gradu. Od malih nogu su me zanimale kulinarske emisije, a već u periodu osnovne škole sam kuhao za svoje domaćinstvo.
Koliko se zaista moguće usavršiti kroz srednjoškolsko obrazovanje i ” školsku praksu” ?
– Srednjoškolsko obrazovanje je naravno dobra podloga, ali ne više od toga. Nadovezat cu se vezano za kolsku prakticnču nastavu, primjer u mom gradu, uglavnom nije bio dovoljan budžet za praksu u školskoj kuhinji, tako da tu vrstu znanja smo nadoknađivali praksom u obližnjim restoranima.
Ubrzo nakon završene škole u Konjicu, usavršavanje ste nastavili u Sarajevu, kakve uspomene budi u Vama prisjećanje ovih momenata?
-Rado se prisjetim svojih početaka u Sarajevu. Tako je, želio sam da proširim svoje znanje i ukazala mi se prilika u renomiranom hotelu sa 5 zvijezdica, tj. Malak Regency. Tu sam dobio mentora Armina Muratovića iz udruženja kuhara BiH, mentor u pravom smislu te riječi, koji je primjetio moj rad i želju, ovim putem ga pozdravljam.
Nakon Sarajeva, vaše kulinarsko umijeće nalazi put čak do susjedne nam Hrvatske i Krka, kako je zapravo tekao taj proces prepoznavanja vašeg talenta i odluke da napustite BiH?
To je bilo spontano, a na kraju se ispostavilo kao dobra odluka. Dobio sam poziv za posao u Hrvatskoj, preciznije otok Krk, sama asocijacija na mediteransku kuhinju me privukla, a potom novčana strana i prostor napredovanja gdje postajem šef kuhinje, jos uvijek uspješno sarađujem sa vlasnikom tog hotela.
Mladi se danas često dvoume između ostanka u BiH i odlaska, šta je ono što je vama dalo vjetar u leđa da napustite rodni grad i šta možete poručiti s vašeg trenutnog aspekta ?
U svakom slučaju nemam želju ići iz Konjica, osim u poslovnom smislu. Moji finansijski prihodi se mnogo razlikuju ovdje u odnosu na Hr, osim što je sam standard drugačiji, pri tome je moje zanimanje puno više cijenjeno preko granice. Želja mi je da jednog dana izgradim svoj biznis u BiH, naravno povezan sa razvojem gastronomije u našoj zemlji, da u budućnosti ne budem imao takvu vrstu potrebe za odlaskom u Hr. A sto se tiče generalnog odlaska mladih, to je sasvim razumno, nažalost.
Već 4 godine uspješno poslujete u Hrvatskoj, međutim na ovogodišnjem festivalu hrane u Konjicu osvojili ste prvo mjesto u spremanju Begove čorbe, koliko Vam je važno što ste nagrađeni u rodnom gradu?
Eh da, da pohvalim organizaciju Food fest-a i sve učesnike. Baš kao sto rekoste, pobjeda u rodnom gradu, kao što i zvuči dobro, takav je i osjećaj. Značila mi je ta nagrada.
Šta je ono što je predstavilo vašu najveću odskocnu dasku u dosadašnjoj karijeri i ono sto vam negdje posebno imponuje?
– Mislim da ću na to pitanje dati bolji odgovor za par godina kada vratim film unazad. Za sada mi je sve relativno friško i svemu sto sam prošao predajem veliki značaj.
Koliko odricanja, te fizičkog i psihičkog umora iziskuje ovaj posao, i šta je ono što je druga strana medalje koju ljudi ne vide?
Jedna od pozitivnih strana ovog posla, to je vjerovatno sama pozicija rada u kuhinji, mislim da je veselija i opuštenija atmosfera u odnosu na većinu poslova. Sto se tiče umora, najbitnija je organizacija uma, a tada će i tijelo pratiti tempo, koji je u kuhinji uvijek na maksimumu. Odricanje; definitivno u vrijeme svih praznika, nažalost, nikada ih ne provodimo sa bližnjima. Hvala na gostoprimstvu i na interesantnim pitanjima.
Saznajem.ba
