Od ove sezone, pioniri Košarkaškog kluba “Turbina” uključeni su u OLHNK (Omladinska liga Hercegovačko-neretvanskog kantona), gdje postižu zapažene rezultate, a među dječacima svoje generacije izdvaja se Benjamin Teletović, koji je na nekoliko kako prijateljskih, tako i ligaških utakmica, uspio ubaciti preko 30 poena po utakmici. Donosimo razgovor sa talentovanim pionirom “Turbine”, kojemu je, kako kaže, želja da bude bolji od svog oca, Mirze Teletovića, te da jednog dana zaigra u Euroligi i NBA-u
Kada si se uključio u rad Košarkaškog kluba Turbina? Sjećaš li se svojih prvih treninga, kako su oni izgledali?
-U rad Košarkaškog kluba “Turbina” sam se uključio ovu sezonu, znači prošle godine kada je sezona krenula. S tim da sam i ranije znao vikendom neslužbeno trenirati sa njima kada smo u Jablanici. I za razliku od mog oca, moji prvi službeni košarkaški koraci nisu bili u Turbini, već u Košarkaškom klubu “Sparsi”.
Odnedavno si prisutan i na treninzima prvog tima. Da li treninzi sa starijim suigračima predstavljaju izazov za tebe? Koliko su oni drugačiji od treninga sa tvojom generacijom?
-Treninzi sa starijim suigračima su sigurno izazovniji jer su veći, jači i brži od mene, ali to me nikad nije spriječilo da igram sa njima. Puno je drugačije sa njima trenirati nego sa mojim vršnjacima, jer se trebam više truditi i dokazivati.
Trenutno u Ligi koju igraš sa svojim vršnjacima postižeš značajan broj koševa, jedan si od konstantnijih košarkaša u svom timu. Da li očekuješ da ćeš nastaviti sa dobrim igrama?
-Da, očekujem da ću nastaviti sa dobrim igrama jer se puno trenira i maksimalno sam posvećen da što više napredujem.
Kakva atmosfera vlada u tvom timu? Da li rado ideš na putovanja sa tvojim vršnjacima? Koje je tvoje omiljeno gostovanje?
– Da, rado idem na putovanja sa svojom ekipom. Moje omiljeno gostovanje je turnir odigran u Čapljini.
Da li je do sada bilo nekih važnih pojedinačnih i ekipnih uspjeha/pobjeda/osvojenih turnira?
-Moram priznati da nije bilo puno značajnijih uspjeha jer nema baš natjecanja u našim generacijama. A dok smo živjeli u SAD-u nisam igrao za klub, tada sam imao individualne treninge, a u vrijeme kad su natjecanja mi smo morali doći u BiH.
Ko je tvoj sportski uzor?/ za koji klub navijaš?
-Ima ih više. Moji sportski uzori su: Klay Thompson, Dražen Petrović, Amel Tuka, Muhammad Ali, Kareem Abdul Jabar ( Ferdinand Lewis Alcindor Jr) i naravno moj otac Mirza. Navijam za Milwaukee Bucks-e, Baskonia Vitoria.
Da li bi se u budućnosti volio košarkom baviti profesionalno? Koji je tvoj cilj što se košarke tiče?
-Da, volio bih da sam profesionalni košarkaš. Moj cilj je da budem bolji od svog oca, zaigrati u Euroligi i NBA-u
Za kraj, reci nam, koliku podršku imaš u tvom ocu Mirzi? Koliko ti on pomaže svojim savjetima i iskustvom?
-Moj otac mi pruža veliku podršku i jedan od razloga zašto volim ovoliko košarku jeste da se u meni probudila strast za tom košarkaškom loptom gledajući njegove utakmice . Otac me nikada nije tjerao da igram, prepustio je to mojoj sudbini ali odvoji vremena da me nasavjetuje i ukaže na pravi put.
Jablanica.live/Saznajem.ba
