Sultan Selim I, poznat kao Selim Javuz, vladar Osmanskog Carstva od 1512. do 1520. godine, sagradio je mesdžid uz Stari most u Mostaru, na lijevoj obali rijeke Neretve. Prvi pisani trag o ovom mesdžidu nalazi se u vakufnami Derviš-paše Bajezidagića iz 1593. godine, gdje se mesdžid spominje kao Emirova (vladareva) džamija, dok je u narodnom govoru često bio poznat kao Careva džamija.
U zemljišnim knjigama mesdžid je upisan kao „džamija sa gradilištem i dvorištem u Starom gradu“, a ovaj status zadržao je čak i u periodu komunizma, kada su mnogi mostarski vakufi nacionalizirani. Iako je u to vrijeme mesdžid bio korišten za različite namjene, uključujući galeriju i radnju, vlasništvo nad njim nikada nije promijenjeno – ostao je u 100% vlasništvu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, pod vakufom Sultana Selima Javuza.
Vakuf je uključivao i komercijalni prostor (magazu) od 155 m² koji je redovno iznajmljivan putem ugovora sklopljenih od strane Sreskog vakufsko-mearifskog povjerenstva, prema arhivskoj dokumentaciji sačuvanoj u Arhivu Hercegovačko-neretvanskog kantona.
Sultan Selimov mesdžid, zajedno s pripadajućim poslovnim prostorom, spominje se u 114 arhivskih dokumenata koji potvrđuju njegov status kao vakufa sa vlastitim upravom i zaposlenima, uključujući imame i mujezine. Ova imovina je vraćena u posjed Medžlisa Islamske zajednice Mostar u januaru 1997. godine, nakon odluke Predsjedništva Skupštine Opštine Mostar.
Vjerski život u mesdžidu kroz stoljeća
Na temelju mnogih historijskih dokumenata jasno je da mesdžid Sultana Selima Javuza nikada nije bio isključivo namijenjen vojnoj posadi koja je čuvala Stari most, već je u njemu odvijao intenzivan vjerski život. U njemu su službovali mnogi ugledni učenjaci, kao što su mevlana Bajezid, muftija Mustafa Mukić, hafiz Husein-ef. Puzić, Omer-ef. Gluhić i mnogi drugi. Također, u XVI stoljeću Derviš-paša Bajezidagić je propisao da se Mesnevija Mevlanine škole mora izučavati u Sultan Selimovom mesdžidu, čime je mesdžid postao važan centar za izučavanje islamskih nauka.
U periodu Kraljevine Jugoslavije, tijekom tridesetih godina XX stoljeća, dolazi do stagnacije vjerskog života u Mostaru, a nekoliko džamija i mesdžida, uključujući Sultan Selimov, zatvoreno je zbog ekonomskih i vjerskih kriza.
Sultan Selimov mesdžid nakon obnove: Zloupotreba u komercijalne svrhe
Mesdžid i pripadajući poslovni prostor potpuno su uništeni tokom ratnih sukoba, ali su obnovljeni u okviru projekta obnove Starog mosta i starogradske jezgre, te predani na upravljanje Medžlisu Islamske zajednice Mostar. Na sjednici Medžlisa 5. maja 2004. godine odlučeno je da se prostor mesdžida koristi za kulturnu postavku koja prikazuje bogatstvo islamskog naslijeđa i dokumentira ratnu devastaciju Mostara.
Međutim, vrlo brzo je prostor prešao u komercijalnu upotrebu, a trgovina je bila postavljena u mesdžidu, iako kulturna ustanova nije imala mandat za takvu djelatnost. Zloupotreba je kulminirala kada je direktor Islamskog kulturnog centra (IKC) promijenio statut ustanove kako bi dozvolio komercijalne aktivnosti. Iako su pokušaji da se prostor vrati u prvobitnu funkciju bili inicirani kroz odluke Medžlisa, problem je trajao sve do 2012. godine, kada je Vijeće za fetve Rijaseta Islamske zajednice izreklo fetvu kojom se mesdžid mora vratiti svojoj prvobitnoj namjeni.
Unatoč tome, direktor IKC-a je nastavio s komercijalnim aktivnostima, a 2006. godine uslijedila je nova odluka Medžlisa da se mesdžid vrati u njihov posjed. Problemi su kulminirali kad je bivši direktor, koristeći pravne manipulacije, registrirao privatnu firmu i unio imovinu IKC-a kao vlasništvo firme „Cezar Stari grad“, čime je pokušao trajno uzurpirati vakufsku imovinu.
Borba za povrat vakufa
Islamska zajednica u Mostaru, kroz brojne pravne i administrativne korake, borila se za povrat vakufske imovine, koja je bila uzurpirana od strane privatnog lica. Kroz dugotrajan proces, Medžlis je 29. augusta 2025. godine uspio ući u posjed mesdžida i vakufskog prostora na Maloj Tepi. Nakon toga, mesdžid je ponovo postao mjesto za obavljanje dnevnih namaza, a džuma-namaz je ponovo klanjan u njegovim prostorijama.
Ova borba za vakufsku imovinu ukazuje na važnost očuvanja i zaštite vakufa, jer oni predstavljaju ključnu komponentu za finansijsku stabilnost i neovisnost Islamske zajednice. Iskustvo Mostara pokazuje koliko je važno imati jasan i čvrst pravni okvir za zaštitu vakufskih prava i imovine, kao i odgovornost svih pojedinaca unutar Islamske zajednice da poštuju propise i norme koje garantiraju očuvanje vjerskih objekata.
Zaključak
Slučaj Sultan Selimovog mesdžida pokazuje koliko je važno da svi u Islamskoj zajednici, bez obzira na status, odgovaraju za svoje postupke i poštuju pravila koja osiguravaju očuvanje vjerskih objekata. Ovaj primjer treba služiti kao opomena i poticaj za jačanje nadzora i borbe za očuvanje vakufske imovine, koja je temelj stabilnosti i opstojnosti Islamske zajednice.
Izvor: mostar.live
