Smail Prevljak prelaskom u Istru napravio je pravi potez. Za Reprezentacija.ba nakon duže vremena govori za naše medije.
Euforično su ovog ljeta hrvatski mediji dočekali dolazak Smaila Prevljaka (30) u Istru 1961. Bivši reprezentativac Bosne i Hercegovine stigao je na Aldo Drosinu iz Herthe kao igrač s ozbiljnim pedigreom , “killer”, kako su ga nazivali i čovjek koji u CV-u nosi brojne trofeje. Među njima i impresivnih sedam sa Salzburgom. U Istri su otvoreno priznali da su dugo čekali napadača takve reputacije, nekoga ko može nositi teret očekivanja i pritom ostati hladan pred golom…
No, sezona mu dosad nije bila nimalo naklonjena. Lopte su pogađale stative i prečke, ziceri su nestajali u nevjerici navijača, a golovi su mu se uporno izmicali. Ipak, u posljednjem kolu stigao je onaj njegov “majstorski potpis” – pogodak koji podsjeća zašto su ga doveli i koliko baruta još uvijek ima u njegovim nogama. Statistika ga također štiti – kada je Prevljak na terenu, Istra gotovo i ne zna za poraz.
Ne bih imao ništa protiv da imam koji gol više na kontu, ali statistika jasno kaže da smo samo jednom izgubili dok sam bio na terenu. I to od Hajduka. Naravno, moje je da zabijam, to je posao napadača i nadam se da sam konačno probio led. Iskreno, nisam imao ni sreće — stative, prečke, sve je to dio igre. Ali, kako kažu, dobar napadač je onaj koji je uvijek u šansi. To mi daje mir i samopouzdanje – govori uvijek raspoloženi Prevljak na početku razgovora za Reprezentacija.ba portal.
Mnogi su tokom ljeta bili iznenađeni njegovom odlukom da karijeru nastavi upravo u Istri. Prije toga se spominjao i interes Sarajeva.
– Ta priča za Sarajevo bila je više medijska. Nije bilo zvanične ponude. Imao sam i ponude iz nekih egzotičnih zemalja, ali ni meni ni porodici se nije odlazilo tako daleko. A kad se pojavila Istra sa svojim ambicioznim projektom, kad su mi predstavili viziju kluba, rekao sam sebi: “to je to”. Vidio sam se u toj priči i tvrdim, i danas, da nisam pogriješio. Dovedeno je još igrača s ozbiljnim karijerama – Lončar, Radošević… To sve govori da klub misli ozbiljno. Na nama je da to prenesemo na teren.
Pula ga je osvojila na prvu.
Pula, more, sunce… Šta reći? Porodica i ja se ovdje osjećamo prelijepo, skoro pa kao kod kuće. Ljudi su srdačni, grad je miran, sve nam odgovara. I to je jako važno za jednog igrača, kad si mentalno miran, lakše je sve drugo.
Ugodno ga je iznenadio i kvalitet HNL-a, što posebno naglašava.
– Liga je otišla na veći nivo. U svakom timu imaš trojicu-četvoricu igrača koji mogu riješiti utakmicu individualnom kvalitetom. U ligama gdje sam ranije igrao kolektiv je često bio presudniji, ali ovdje pojedinci stvarno prave razliku. Dovoljno je pogledati rezultate – svako svakoga može pobijediti. Vidjeli ste i skoro, Vukovar je pobijedio Dinamo. Ako ne pružiš maksimum, teško ćeš uzeti bodove. Tempo je visok, dueli jaki, a taktički je igra dosta napredovala. Stvarno sam prijatno iznenađen.
Prevljak je na vrhuncu karijere upisao 27 nastupa za reprezentaciju Bosne i Hercegovine. Iako danas nije u kadru, sve pomno prati i redovno je u kontaktu s saigračima.
– Naravno da mi nedostaje reprezentacija. Ali nemojte misliti da sam rekao zbogom. Trudiću se igrama i golovima ponovo doći na radar selektoru. Pratim sve, vidim da je atmosfera sjajna – puno novih momaka, ima energije, naboja, želje da se napravi nešto veliko. Mislim da je baš to falilo ranije. Od igrača koji su sada tamo čujem da je stanje unutar ekipe mnogo bolje. Ako Bog da, vjerujem da mogu razveseliti narod i odvesti Bosnu i Hercegovinu na veliko takmičenje.
U reprezentaciji, kao i u klubu, eksplodirao je njegov veliki prijatelj Haris Tabaković s kojim ga veže posebno prijateljstvo.
– Kao braća, doslovno. U Berlinu smo se družili svaki dan, i mi, i naše porodice. Baš mi je drago što ga je krenulo onako kako zaslužuje. Haris je jednostavan, vrijedan, prošao je kroz puno teških trenutaka u karijeri i zato mi je posebno drago da sada uživa. A i Emir Karić… S njim sam praktično dijelio djetinjstvo u Salzburgu. Protiv Austrije je odigrao kao da ima 100 utakmica u reprezentaciji. Ponosan sam na obojicu.
BiH u baražu čeka Vels, a u eventualnom finalu bili bismo domaćini Italiji ili Sjevernoj Irskoj. Ipak, Prevljak ostaje optimista.
– Optimističan sam, pogotovo nakon zadnjih utakmica protiv Rumunije i Austrije. Vidjela se želja, energija, organizacija. Malo je nedostajalo u Beču, svega dvadesetak minuta. Da je bilo malo više sreće, mogli smo direktno proći. Neće biti lako u Velsu, gosti smo, ali imamo šansu i možemo je iskoristiti. Siguran sam u to, poručuje Prevljak na kraju razgovora za Reprezentacija.ba.
