Četrdeset godina bola, čežnje i majčinske tuge okončano je prizorom koji je rasplakao cijeli region – nana Mejrem iz Novog Pazara konačno je zagrlila sina kojeg je čekala čitavu vječnost.
Priča koja je počela kao apel za pomoć, a završila u suzama radosnicama, potresla je srca hiljada ljudi.
„Gdje li je moj sin?“
Već četiri decenije, 80-godišnja Mejrem iz Novog Pazara svakog jutra se budila sa istim pitanjem – „Gdje li je moj sin?“ Nije znala gdje je, da li je živ, da li misli na nju, da li ju je zaboravio. Ipak, nikada nije prestala da ga voli. Majčinska ljubav nije znala za granice, ni za zaborav.
Njen tihi život i velika bol postali su poznati široj javnosti zahvaljujući Tamari Misirlić, poznatoj humanitarki i kolumnistici iz Srbije, koja je posjetila nanu Mejrem i na društvenim mrežama podijelila potresan video njihovog susreta.
– Zagrlila me kao da grli njega. Kao da sam ja posljednji trag njenog djeteta. Nije me puštala. Plakala je, milovala mi kosu, šaptala: ‘Gdje li si, sine…’ – napisala je tada Tamara.
Video koji je dotakao pravo srce
Video koji je objavila Tamara pogledalo je na hiljade ljudi, ali jedan od njih bio je – njen sin.
I onda je uslijedilo čudo.
Sin koji je bio daleko, odvojen životnim okolnostima, vidio je video, prepoznao svoju majku i odmah stupio u kontakt. Informacija se razmjenjivala munjevito – kontakt je uspostavljen, dogovor pao, emocije buknule.
I onda – susret koji briše vrijeme.
Na starom pragu, na kojem je Mejrem godinama čekala, pojavio se njen sin. Sa suzama, sa tremom, sa rukama koje više nisu dječije, ali su i dalje njene.
– Majko… – izgovorio je tiho.
Ona nije rekla ništa. Samo ga je zagrlila. I nije puštala.
Ljubav jača od vremena
Ljudi iz komšiluka izašli su da svjedoče ovom trenutku. I plakali. I aplaudirali. Jer nisu gledali samo susret majke i sina – gledali su pobjedu nade, pobjedu majčinske vjere, i pobjedu čovjeka nad vremenom i zaboravom.
Poruka koja ostaje
Ova priča nije samo emotivna, ona je i lekcija svima nama. Da ne zaboravimo, da tražimo, da ne odustanemo od svojih bližnjih. I da ponekad jedan video, jedno dijeljenje – može promijeniti nečiji život zauvijek.
Nana Mejrem više ne pita: „Gdje li je moj sin?“ Sada ga drži za ruku. I to je, kažu prisutni, bio najljepši prizor koji su ikada vidjeli.
Kompletan prilog možete pogledati OVDJE.
