Uprava Škole – Katolički školski centar “Sv. Josip” Sarajevo poslala je demant na naš e-mail, a vezano za članak koji je objavljen u printanom izdanju “Dnevnog avaza”, 11. decembra 2025. godine, pod nazivom „Otac piše krivičnu prijavu jer su mu napali dijete“. Članak je naknadno objavljen i na portalu avaz.ba.
Njihov demant prenosimo u cijelosti:
– Poštovani, u printanom izdanju Dnevnoga avaza od četvrtka 11.12.2025. na stranicama 14 i 15, pod rubrikom „Crna hronika“ izišao je tekst s naslovom „Otac piše krivičnu prijavu jer su mu napali dijete“, a u kojemu se na tendenciozan i sadržajno netočan način piše o incidentu koji se dogodio u Osnovnoj školi Katoličkog školskog centra Sv. Josip na Stupu. Isti je tekst objavljen i na mrežnim stranicama Avaza (https://avaz.ba/vijesti/crna-hronika/1011350/vrsnjacko-nasilje-u-skoli-u-sarajevu-otac-pise-krivicnu-prijavu-jer-su-mu-napali-dijete).
Međutim, umjesto razotkrivanja istine koja će biti u službi javnosti i dobrobiti djece, pod prividom profesionalizma – jer je autorica A. Ovčina kontaktirala školu te u obliku antrfilea donijela i izjavu Uprave centra – potpuno nepotrebno i neutemeljeno unosi se nemir među učenike, roditelje i djelatnike škole te se nanosi šteta javnom ugledu ove odgojno-obrazovne institucije.
Stoga, na temelju Članka 7 i Članka 10 Kodeksa za tiskane i online medije BiH, pišemo ovu reakciju koju zahtijevamo da bude cjelovito objavljena. Pri tome naglašavamo da ne želimo polemizirati s Vašim medijem ili s bilo kojim akterom rečenoga incidenta. Naprosto, dužnost nam je ukazati na neistine, proizvoljne i pogrešne zaključke koje cijeli slučaj onda prikazuju u pogrešnom svjetlu i, kako smo spomenuli, nanose štetu ugledu škole.
Pogreška koja navodi na pogrešan zaključak:
Cijeli tekst se – kako se vidi u uvodu – smješta u kontekst „vršnjačkoga nasilja“, što ovdje NIJE SLUČAJ! Uzimajući u obzir da se vršnjačkim nasiljem smatra namjerno i ponavljano fizičko, verbalno ili društveno ponašanje učenika ili skupine učenika koje ima za cilj povrijediti, zastrašiti ili poniziti drugog učenika pri čemu postoji neravnoteža moći između počinitelja i žrtve, NEDVOJBENO JE kako se ovaj slučaj ne može nazvati tim imenom.
Budući – a što je lako provjerljivo – da je riječ o vršnjacima iz razreda te da počinitelj nije moćniji, jači niti dominantniji od povrijeđenog, kao i to da počinitelj nije namjerno nanio štetu povrijeđenom, da nikada ranije nije učinio ništa slično, ovo se može jedino okarakterizirati kao neprihvatljivi oblik ponašanja počinitelja koji je na taj način, u školi i u suradnji s roditeljima, i tretiran.
Neistina prva:
Gospodin Melis Avdić, koji je u rečenom tekstu davao iskaze navodi kako je njegov sin – što smo već razjasnili da mu nije sin nego je Melis muž njegove majke, ali ne i otac – „bio u kabinetu pomoćne direktorice škole gdje ga je više od 40 minuta držala u povrijeđenom stanju“. Ovo NIJE TOČNO. Nego: nakon što je direktorica dobila informacija da je dječaku poslije incidenta u učionici tekla krv iz nosa, otišla je do razreda gdje je vidjela dječaka kojemu je krvarenje već bilo prestalo. Pitala ga je kako se osjeća i boli li ga što. Rekao je da je dobro i da ga ništa ne boli. Odmah je pozvala njegovu majku i objasnila što se dogodilo te zamolila da dođe do škole. Dakle, dječak nije „držan u povrijeđenom stanju“ nego mu je odmah pružena sva pomoć ne praveći spektakl od incidenta.
Neistina druga:
Nadalje gosp. Avdić kaže: „Kad sam pitao šta se desilo, rekli su on je zadobio udarac. Međutim, kad sam postavio pitanje zašto Hitnu nije zvala, nego samo nas, što ga je toliko držala kaže mi: ‘Vi ste me preduhitrili?’.“ Ni to NIJE TOČNO. Gospodin Melis nije pitao pomoćnicu direktora zašto nije zvala Hitnu pomoć nego je ušao u ured, vidno uznemiren, govoreći pred učenikom kako će ga ispisati iz ove škole te da je zvao Hitnu pomoć i policiju i da mu je osoblje Hitne pomoći preko telefona reklo da direktorica nema pravo procjenjivati treba li ih zvati. Pogledao je dijete i izašao telefonirati ispred škole. Dok je telefonirao pomoćnica direktora je primijetila da je dječak uznemiren zbog takve reakcije i pokušala ga utješiti. Potom je pozvala gospodina Melisa da se vrati u ured i savjetovala da se umiri jer takvo njegovo ponašanje uznemiruje učenika.
Neistina treća:
Također, gosp. Avdić kaže: „Tehničari kad su došli, Hitna pomoć, kad su vidjeli dijete, napali su je odmah i rekli: ‘Niste vi kompetentni za to da vi određujete da l’ nekome treba pomoć i da li je dobro ili nije nego ste nas trebali zovnuti da se dijete uputi odmah na Klinički centar.“ Ponovno ističemo da to NIJE TOČNO. Naime, kada je osoblje hitne medicinke pomoći stiglo, pregledali su dječaka, uzeli potrebne podatke i dali uputnicu gospodinu Melisu da ga odvede na pregled nakon čega su napustili prostorije škole. Niti u jednom trenutku osoblje hitne medicinke pomoći se nije obratilo pomoćnici direktora na način da ju je pozvalo na odgovornost, a niti su se obrušili riječima: „Pa niste vi stručnjaci da vi odlučite da li je netko dobro ili nije. Djetetu se stvorio hematom, šta da podlegne i ko je onda kriv?“
Neistina četvrta:
Isti gospodin tvrdi kako je dječaka NAPAO drugi dječak iz njegova razreda. Međutim, učenici iz razreda nisu potvrdili da je dječak udaren „punom pesnicom“ nego da su se obojica, nakon igre, međusobno gurala prilikom čega je dječak zadobio povredu nosa. Pri tome je pomoćnica direktora pred policijskim službenicima pustila oštećenog dječaka da kaže što se dogodilo te NIJE POTVRĐIVALA – kako sugerira gosp. Avdić – činjenice budući da nije svjedočila samom incidentu.
Neistina peta:
U tekstu se zaključno ističe: „Roditelji drugog djeteta, kako tvrdi, nisu došli zbog ovog događaja, te se nisu javljali na mobitel.“ I to je NEISTINA. Naime, roditelji učenika su se javili i to u trenutku kada je policijski službenik uzimao izjavu. Rekli su da mogu doći u školu za 15 minuta na što je policijski službenik odgovorio kako ne trebaju dolaziti nego će dobiti poziv za saslušanje.
Neistina šesta:
Gosp. Avdić kaže: „To dijete je poznato po izazivanju.“ I opet iskaz NIJE TOČAN. Riječ je o izuzetno odgojenom, poslušnom i primjernom učeniku koji do sada nije pokazivao bilo kakav oblik neprihvatljivog ponašanja, što se lako može provjeriti kod učenika i nastavnog osoblja.
Pouka:
Da je novinarka Dnevnoga avaza Upravu škole upoznala s potpunim sadržajem iznesenih optužbi, a ne samo s pojedinim dijelovima, mogla je dobiti i drugu stranu priče te onda i cjelovitu sliku. Ovako je ostao privid profesionalizma kojega ne treba slijediti nitko, jer kazuje o paušalnom pristupu delikatnoj stvari kakva je odgojno-obrazovni proces te na osobit način dobrobit djece uključene u njega. Ostajući na tom tragu otvoreni za svaki oblik suradnje s Dnevnim avazom i svim medijima koji žele poštovati rečeno, nadamo se da će javnost biti istinito informirana, a objavu ovoga reagiranja smatrat ćemo isprikom za počinjeno narušavanje ugleda Škole.
Uprava Centra
(avaz.ba)
