Autor: Habib Hodžić
U srcu kršnih Bjelimića, mjesta gdje planinski vjetrovi oblikuju karakter, a nebo se čini nadohvat ruke, 1974. godine rođen je Džemal Kajanija, poznatiji svima jednostavno kao Džemo. Njegov vedar duh, bistar pogled i oštra inteligencija bili su vidljivi još u ranoj mladosti, a stariji su govorili da „raste kao iz vode“. Već u osnovnoj školi pokazivao je iznimnu predanost učenju, upisavši školu godinu ranije od svojih vršnjaka, kao da je osjećao da vrijeme ne smije čekati.
Njegov život od rane mladosti obilježila je ratna stvarnost. Godine 1992., u završnom razredu školovanja za hemijskog tehničara, Džemo je ostavio školske klupe i stao u redove Armije RBiH, braneći svoj kraj i čast svojih predaka. Nakon rata, dok su mnogi čekali bolja vremena, Džemal ih je stvarao vlastitim rukama.
Početak njegova poslijeratnog života obilježilo je taksiranje na relaciji Konjic – Bjelimići s polovnim „Stojadinom“. Njegova tačnost i pouzdanost postale su legendarne: „Po Džemi možeš navijati sat“, govorili su mještani. Njegova riječ bila je čvrsta kao bjelimićki kamen, a preciznost urođena.
S vremenom su mali automobili zamijenjeni kombijima i autobusima, a Džemal nije samo prevozio putnike – on je održavao vitalnu liniju Bjelimići – Sarajevo i prevozio đake s očinskom pažnjom. Postao je simbol pouzdanosti i humanosti. Ako neko nije imao za kartu, Džemo bi samo blago rekao: „Platićeš kad budeš imao, glavu gore.“ Starijima je donosio pakete i lijekove pred kućna vrata, ne tražeći ništa zauzvrat.
Džemalov karakter bio je rijetka kombinacija autoriteta i blagosti, a njegov izvorni bosanski humor pretvarao je svakodnevne vožnje u nezaboravna druženja. Uz sve obaveze, završio je Višu školu menadžmenta, pokazujući da se čovjek gradi dok je živ.
Njegova energija i radni elan protezali su se i na poljoprivredu i stočarstvo. Oživljavao je bjelimićka polja, podizao plantaže voća, bavio se malinarstvom, proizvodnjom žitarica i stočarstvom. Sagradio je novu kuću i objekte u Bjelimićima, riješio stambeno pitanje u Konjicu i ostavio solidan temelj svojoj porodici.
Nažalost, Džemal Kajanija preminuo je u 48. godini života, ostavivši neizbrisiv trag u srcima mještana i svoje porodice. Danas se u Bjelimićima o njemu i dalje govori; njegov lik živi kroz priče putnika, komšija i đaka. Autobusna linija, voćnjaci i rad koje je ostavio iza sebe podsjećaju na čovjeka koji je svoj život posvetio zajednici, trudu i poštenju.
Džemal Kajanija nije bio samo prevoznik i domaćin. Bio je dokaz da se domovina voli radom, a obraz čuva poštenjem. Njegovi sinovi nastavljaju njegove staze, noseći u sebi duh oca, a Bjelimići pamte heroje poput Džeme – jer pravi heroji nikada ne odlaze, oni žive u pričama koje nas uče kako biti dobar čovjek.
