Naš današnji gost je dekanesa Visoke škole za turizam i menadžment Marijana Šećibović kojoj se ovim putem zahvaljujemo na izdvojenom vremenu za naš portal.
Na samom početku razgovora sa Marijanom smo razgovarali o tome kako je sve počelo, kako su došli na ideju otvaranja VSTIM-a
Visoka škola za turizam i menadžment Konjic ove godine proslavlja svoju prvu desetogodišnjicu rada. Ne moramo vam govoriti koliko smo zbog toga uzbuđeni. Bilo je u ovih deset godina mnogo više neprilika nego prilika. Ako bi krenuli unazad, dovoljno je samo se osvrnuti na pandemiju korona virusom koji je stavio ovu visokoškolsku instituciju na veliko iskušenje. Kako se održati kada ni od koga nemate podršku, kada vas ne prepoznaju ni u lokalnoj sredini, kada niko ne želi da studira turizam, dok su hoteli i restorani zatvoreni, a ne vidi se ona druga strana, a to je mogućnost dobivanja na vremenu, pripremiti se za ono što dolazi poslije pandemije, kada se otvore vrata hotela i restorana. Mnogo je neprilika u Bosni i Hercegovini koje se itekako odražavaju i na nas. Prije pandemije u glavama onih koji bi željeli da se bave turizmom, nije postojala misao obrazovanja za turizam, već mantra da je dovoljno imati polu ideju, neko sviđanje pri pomisli da ste vlasnik kafića, restorana, turističke agencije, da imate novaca za početak i eto biznisa u turizmu.
Kao što vidite, Vaše pitanje je otvorilo još puno pitanja, nije jednostavno odgovoriti na ozbiljnost.
Na ideju osnivanja VSTIM Konjic smo došli sasvim spontano. Radili smo na više visokoškolskih institucija po Bosni i Hercegovini i shvatili da možemo napraviti mnogo bolju i kvalitetniju priču. Konjic sa svim svojim okruženjem i geografskim položajem je idealno mjesto za razvoj visokog obrazovanja. Znate li priču o Londonu i Oxfordu? Oxford je bio selo kraj Londona i danas je šta… zašto tamo nešto može, a kod nas ne može??? Ne može zbog loših politika.
Također, razgovarali smo o broju studenata koji su pohađali te koji još uvijek pohađaju VSTIM
Za deset godina je kroz fakultet prošlo oko 150 studenata i to samo na prvom ciklusu studija. To je posebno važno istaći (prvi ciklus studija) iz finansijskog razloga. Fakulteti koji imaju drugi i treći ciklus studija su u daleko povoljnijem položaju.
Imamo najatraktivnije programe u turizmu i želim posebno da istaknem da smo jedina visokoškolska institucija u FBiH specijalizovana za turizam. Komunikologija i turizam, Geoturizam i Menadžment u turizmu su programi koji pokrivaju rad u hotelskoj industriji, nacionalnim parkovima, geoparkovima, turističkim agencijama, medijima, javnim upravama.
Na našem fakultetu student/ica nije broj, On/Ona imaju svoje ime i prezime. Pristupa im se pojedinačno, svako ima svoju liniju razvoja. Nemoguće je svakoga tretirati isto, svi smo mi različiti. Naši studenti kreiraju sa nama svoj kurikulum imajući u vidu izborne predmete koje biraju shodno njihovim interesovanjima, željama i afinitetima.
O tome u kakve aktivnosti su studenti uključeni prilikom studiranja VSTIM, te koliko su zainteresovani za onim što žele studirati dodaje:
Studente uključujemo u projektne aktivnosti a to koliko su zainteresirani, to je nešto što varira od pojedinca do pojedinca. Oni koji su ušuškani, kojima je sve omogućeno nemaju želju da se bore, dokazuju, oni znaju da će im neko drugi sve obezbjediti. Oni studenti koji su težih materijalnih uvjeta, oni su ti koji su željni rada, dokazivanja i znanja.
Živjeti danas u zemlji Bosni i Hercegovini sa plaćama ispod prosjeka i željeti svojoj djeci pružiti visokoškolsko obrazovanje se graniči sa naučnom fantastikom. Nije istina da na javnim visokoškolskim institucija obrazovanje ne košta. Sve košta. Koštaju knjige, ovjera ispita, fotokopiranje materijala, košta stan i hrana, putovanja, obuća i odjeća, koštaju dodatni sati usavršavanja, razni tečajevi jezika, knjige, teke…sve košta. Minimalna koštanja su 800,00 KM (na mjesečnom nivou) što je danas prosječna plaća jednog člana porodice.
A pita li se itko odakle novac radniku koji redovno ne prima plaću da školuje svoje dijete? Da li je to diskriminacija ako nemaju mogućnosti svi da se obrazuju? Da li je diskriminacija kada dijete romske nacionalnosti nema mogućnost obrazovanja? Da li je diskriminacija kada djevojka sa invaliditetom nema mogućnost školovanja, jer svi novci odlaze na njeno liječenje? Puna su nam usta priča, priča i opet priča, a na djelima smo loši. Postali smo sebični, okrenuti svojim porodicama, a zaboravili smo da nama i našoj porodici ne može biti dobro ako svi oko nas pate i nemaju osnovne uvjete za život.
” Obrazovanje obespravljenih žena/ djevojaka”, koja je suština projekta i šta je njegov primarni zadatak i cilj?
Podaci sa tržišta rada govore da su žene u podređenom položaju kada je zapošljavanje u pitanju i da je najveći procent nezaposlenih žena sa završenom srednjom školom. Očigledno je da ne postoje mogućnosti za njihovim višim obrazovanjem.
Imajući u vidučinjenicu da živimo četvrtu industrijsku revoluciju koju karakteriše između ostalih mobilni internet, umjetna inteligencija i mašine koji uče, porazno je u 21.vijeku govoriti o obespravljenim djevojkama i ženama. Cilj nam je svake godine upisati 20 djevojaka/žena iz svih dijelova BiH obrazovati, osposobiti i uvesti na tržište rada kroz kvalitetno obrazovanje.
Pozvali smo preduzetnike da se uključe u projekat, ali za sada nam se odazvalo samo ASA Osiguranje koje je dalo stipendiju za jednu studenticu.
Svaka naša studentica ima svoj kurikulum koji uključuje obavezne predmete i izborne predmete koje studentica bira prema svojim afinitetima i sposobnostima. Nastava se izvodi online te im je tako omogućeno nesmetano praćenje i uključivanje u obrazovni proces. VSTIM Konjic će omogućiti svakoj studentici i dodatnu edukaciju (koja će posebno biti certifikovana) iz polja mekih vještina koje su najtraženije danas u poslovnom svijetu. Ovim projektom sve što im je bilo nedostupno u obrazovanju, postalo im je dostupno, na šta smo mi vrlo ponosni.
Prošlo je 10 godina postojanja Visoke škole za turizam i menadžment, možete li nam ukratko dočarati barem jednim dijelom kako je to sve proteklo i možda izdvojiti neka lijepa sjećanja?
Ono što je bilo lijepo u ovih deset godina je rad sa studentima. Njihova sazrijevanja kroz godine fakulteta, njihova ozbiljnost i odgovornost koje rastu iz godine u godinu su kruna našeg rada. Kada studente dovedete do diplomskog ispita na kome oni iskažu sve ono što ste zajedno radili četiri godine, onda je to veličanstveno. Od mladića ili djevojke napraviti akademskog građanina je najveći izazov u pedagoškom radu.
Saznajem.ba
