Na današnji dan prije 101 godinu, 8. augusta 1925. godine, u Bosanskom Šamcu rođen je Alija Izetbegović, jedan od najznačajnijih bosanskohercegovačkih političara i mislilaca 20. stoljeća.
Njegov život obilježili su politička borba, zatvorske godine, rat i stvaranje nezavisne Bosne i Hercegovine. Za mnoge je ostao simbol borbe za opstojnost države, demokratiju, ljudska prava i afirmaciju bošnjačkog identiteta, piše Radiosarajevo.ba
Zbog svojih političkih i intelektualnih stavova te zalaganja za prava muslimana u tadašnjoj Jugoslaviji, Izetbegović je dva puta osuđivan na dugogodišnje zatvorske kazne. Nakon izlaska iz zatvora, 1990. godine osnovao je Stranku demokratske akcije (SDA), a na prvim višestranačkim izborima iste godine izabran je za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine.
Tokom rata bio je predsjednik Predsjedništva Republike BiH i jedan od ključnih političkih aktera u periodu odbrane zemlje i uspostavljanja mira.
Izetbegović je iza sebe ostavio brojna publicistička i politička djela. Među njegovim najpoznatijim knjigama su Islam između Istoka i Zapada, Problemi islamskog preporoda i Islamska deklaracija, koje su prevedene na više jezika.
Za svoj rad dobio je brojna priznanja, među kojima i nagrade i priznanja za doprinos ljudskim pravima i miru.
Preminuo je 19. oktobra 2003. godine u Sarajevu, a prema vlastitoj želji ukopan je na mezarju Kovači, među šehidima.
U posljednjim godinama života, iako teško bolestan, često je govorio o budućnosti Bosne i Hercegovine. Jedna od njegovih poruka posebno je ostala upamćena:
“Bitno je da Bosna opstane, ne znam kako, ali da opstane. Treba da Srbi budu Srbi, Bošnjaci Bošnjaci, Hrvati Hrvati, ali da svi budu malo više Bosanci. Treba tražiti pravdu, a ne osvetu, jer osveta pokreće lanac zla koji nema kraja.”
“Moć ga je činila tužnim”
O Izetbegoviću su tokom i nakon rata govorile brojne poznate ličnosti iz Bosne i Hercegovine, regije i svijeta.
Francuski filozof i publicista Bernard-Henri Levy, koji je tokom rata više puta boravio u Sarajevu, opisao ga je riječima da postoje ljudi koje moć opija, ali da je Izetbegovića “moć činila tužnim”.
Posebno je isticao njegov prepoznatljivi izgled tokom ratnih godina, beretku s bijelim ljiljanima i pojavljivanje među građanima opkoljenog Sarajeva.
Književnik Ivan Lovrenović pisao je da su rat, opsada Sarajeva, stradanje i progon Bošnjaka snažno utjecali na stvaranje Izetbegovićevog političkog lika i njegovu percepciju kao simbola opkoljene Bosne.
Pjesnik Mile Stojić smatrao je da su ga pojedini kritičari nepravedno izjednačavali sa Slobodanom Miloševićem i Franjom Tuđmanom, ističući da je Izetbegović bio čovjek koji se zalagao za suverenu i cjelovitu Bosnu i Hercegovinu.
“Plakao je za ubijenim franjevcima”
O njegovom odnosu prema pripadnicima drugih naroda i vjerskih zajednica svjedočio je i fra Petar Anđelović, nekadašnji provincijal Bosne Srebrene.
Anđelović je govorio da su on i Izetbegović dijelili ideju cjelovite i pravne Bosne i Hercegovine u kojoj bi svi trebali imati svoje mjesto. Posebno je pamtio njegovu reakciju nakon ubistva dvojice bosanskih franjevaca u Fojnici.
Prema njegovom svjedočenju, Izetbegović je tada s njim plakao u njegovom uredu.
Bivši predsjednik Hrvatske Stjepan Mesić, koji je Izetbegovića nazivao prijateljem, opisivao ga je kao političara čija je ključna karakteristika bila odlučnost da Bosna i Hercegovina ostane jedinstvena i samostalna.
Američki diplomata Richard Holbrooke, jedan od ključnih pregovarača u procesu koji je doveo do Dejtonskog mirovnog sporazuma, svojevremeno je ocijenio da bez Izetbegovića Bosne i Hercegovine ne bi bilo.
“Njegovo djelo je ogromno”
O Izetbegoviću je govorio i general Atif Dudaković, komandant Petog korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine, koji ga je smatrao političkim i državnim autoritetom.
“Činjenica je da su ljudi prolazni, ali djela ostaju. A djelo Alije Izetbegovića je ogromno. U mojim očima on je izvršio nemoguću misiju: uveo nas je među red naroda, omogućio je da stvorimo državu”, rekao je Dudaković.
Njegov dugogodišnji prijatelj i saradnik, dr. Hilmo Neimarlija, nakon Izetbegovićeve smrti kazao je da je njegovim odlaskom Bosna i Hercegovina ostala bez čovjeka koji je bio spreman donositi teške i hrabre političke odluke.
“Rahmetli Alija nam fali u ovim političkim okolnostima i sa ovim akterima na sceni”, govorio je Neimarlija.
Izetbegovićev politički život i danas je predmet različitih tumačenja, kritika i rasprava. Historija će o njegovoj ulozi donositi sud iz različitih perspektiva. Ipak, teško je osporiti činjenicu da je ostavio dubok trag u modernoj historiji Bosne i Hercegovine.
U Sarajevu je 2007. godine otvoren Muzej “Alija Izetbegović”, a njegovo ime i danas ostaje neraskidivo povezano s jednim od najtežih, ali i najvažnijih perioda u savremenoj historiji Bosne i Hercegovine.
