GRADNJA KOJA JE POVEZALA BOSNU I HERCEGOVINU: Kako je nastajao makadamski drum Sarajevo – Konjic – Mostar
Izgradnja makadamskog druma dolinom Neretve šezdesetih godina 19. stoljeća predstavljala je jedan od najvažnijih infrastrukturnih poduhvata u kasnom osmanskom periodu, čime su trajno povezani privredni i kulturni centri Bosne i Hercegovine.
Nijedan cestovni pravac građen u vrijeme osmanske vladavine nije imao toliki strateški i ekonomski značaj kao makadamski drum koji je spojio Sarajevo i Mostar preko Konjica i Jablanice. Njegovom izgradnjom izbjegnuti su dotadašnji teški i naporni planinski prijevozi – poput starog konjskog puta preko Porima i Boraka – čime su položeni temelji savremenom saobraćajnom povezivanju Hercegovine sa Sarajevom
Inicijativa i vizija Fevzi-paše
Inicijativa za gradnju moderne kolske ceste potekla je od Austrougarske monarhije, čiji su generalštabni oficiri ukazali na potrebu da se dotadašnji konjski put pretvori u prohodan kolski pravac. Centralna vlast u Carigradu (Porta) prepoznala je značaj ovog projekta, te je sultan Abdul Aziz (1861–1876) izdao ferman kojim se nalaže početak radova.
Ipak, realizacija nije prošla bez otpora. Tadašnji bosanski valija Topal Šerif Osman-paša usprotivio se novoj trasi nastojeći zaštititi interese handžija duž starog puta. Preokret je donio Fevzi-paša, koji je kao školovani građevinski inžeinjer detaljno snimio teren, izradio projekt i na visokom dvoru uspio izboriti odobrenje za trasu koja prati prirodni tok rijeke Neretve.
Hronologija gradnje: Od dionice do dionice
Čitava trasa bila je podijeljena na dvije glavne sekcije – sjevernu (Sarajevo – Konjic) i južnu (Konjic – Mostar). Radovi su započeli istovremeno na više frontova:
1865. godina: Završeni su prvi ključni segmenti – kolski put od Mostara do Bijelog Polja, te dionica od Sarajeva do Blažuja. Iste godine privedene su kraju i šire dionice od Mostara do Jablanice te od Sarajeva do Konjica.
Izazov kod Jablanic: Gradnja je nakratko zapela na dionici Jablanica – Konjic zbog izuzetno teških terenskih prepreka: savladavanja prijevoja Lendava i premošćivanja Neretve. Prva željezna konstrukcija mosta, naručena iz Engleske, pokazala se prekratkom, pa je naknadno naručena nova iz Belgije.
1867–1868. godina: Relacija Sarajevo – Konjic puštena je u promet za zaprežna kola 1867. godine. Spajanjem dionice od Jablanice do Konjica 1868. godine, čitava dužina puta praktično je stavljena u funkciju.
Iako su glavni radovi izvedeni u rekordnom roku od samo tri godine (1865–1868), kompletna infrastruktura – uključujući željezne mostove u Jablanici i na Aleksinom Hanu – usavršaivala se sve do izbijanja Hercegovačkog ustanka 1875. godine.
Težak rad kulučara i inženjerski poduhvati
Gradnja druma oslanjala se na sistem besplatnog radnog obaveza (kulučenje). Svakoj kazi (srezu) bila je dodijeljena određena dionica. Na gradilištima se u vrhuncu radova nalazilo i do 7.000 ljudi koji su morali odraditi po četiri radna dana, često pješačeći i po dva dana do samog gradilišta, spavajući pod vedrim nebom i sami sebi osiguravajući hranu.
Projektom je bila predviđena širina puta između 6 i 9 metara, iako je na većem dijelu trase teren uslovljavao nešto užu kolovoznu traku. Ovaj poduhvat bio je pionirski i po primjeni novih tehnologija:
Prva upotreba željeznih mostova na ovim prostorima.
Korištenje domaćeg cementa proizvedenog od kamena iz Prusca, koji se pokazao kvalitetnijim od uvoznog austrougarskog cementa.
Finansijske procjene utrošenih sredstava varirale su od milion pijastera prema zvaničnim navodima Vilajetske vlade, pa sve do 18 miliona pijastera po drugim procjenama.
Priznanja i historijski značaj
Iako je bilo kritika na račun težine terena i održavanja – poput onih koje je iznosio francuski konzul Eduard de Sem Mari – u službenim izvještajima i štampi tog vremena gradnja druma upoređivana je s najvećim svjetskim projektima epohe, poput iskopa Sueskog kanala.
Izgradnjom ove makadamske arterije, Konjic, Mostar i Sarajevo dobili su trajnu saobraćajnu vezu koja je u narednim decenijama ubrzala protok roba, ljudi i ideja, predstavljajući okosnicu privrednog razvoja cijele regije.
(Prema knjizi “Konjic i njegova okolina u vrijeme osmanske vladavine” – Dr. Jusufa Mulića)
T.A/Saznajem.ba
