Izraelski strateški planeri detaljno su analizirali mehanizme i teritorijalni obuhvat člana 5 NATO saveza, zaključivši da garancije kolektivne odbrane ne štite turske vojne kapacitete koji djeluju izvan suverenih granica Turske, piše list Israel Hayom.
U Izraelu je formiran stav da turske snage raspoređene na teritoriji Sirije ne bi automatski uvukle izraelski napad u okvir NATO-ovog mehanizma kolektivne odbrane. Takva procjena direktno utiče na način na koji Tel Aviv pristupa turskoj vojnoj infrastrukturi i preventivnim udarima u regionu.
Napad na bazu Abu al-Duhur kao primjer nove taktike
Izraelski napad na sirijsku zračnu bazu Abu al-Duhur pokazao je kako ova strategija izgleda na terenu. Osam zračnih udara pogodilo je pistu i vojne objekte u momentu kada u bazi nije bilo turskih vojnika niti opreme.
Izrael je naveo da se Damask spremao omogućiti raspoređivanje turskih snaga na toj lokaciji, iako su i Sirija i Ankara kasnije demantovale da je takav plan ikada postojao. Logika izraelskih vojnih planera je jasna — djelovati i uništiti infrastrukturu prije nego što tursko osoblje fizički kroči u bazu.
Šta predviđa član 5 i zašto Izrael rizikuje?
Ukoliko bi turske snage bile prisutne, svaki napad bi nosio visok rizik od pogibije vojnika, odmazde Ankare, uključivanja SAD-a i direktnog sukoba s članicom NATO-a. Međutim, izraelski analitičari vjeruju da ni u tom scenariju NATO ne bi vojno intervenisao.
Prema njihovom tumačenju:
- Teritorijalni obuhvat: Garancije kolektivne odbrane iz člana 5 odnose se na zaštitu suverene teritorije država članica, a ne na njihove ekspedicione snage u trećim zemljama poput Sirije.
- Sprečavanje blokade: Izrael nastoji spriječiti da Turska u Siriji instalira radare, protuzračnu odbranu, opremu za elektronsko ratovanje ili borbene avione koji bi ograničili izraelske operacije u sirijskom zračnom prostoru.
Zbog toga je Izrael ranije izveo napade na baze T4, Palmiru i Hamu, koje su turski timovi obilazili tokom 2025. godine. Tel Aviv očigledno sve više rizikuje direktnu vojnu eskalaciju s Ankarom, oslanjajući se na procjenu da se Zapad i NATO neće miješati u njihov sukob izvan granica Turske.
