Vlast u RS-u najveće zaduženje u svojoj historiji predstavlja kao uspjeh: Zbog kamate će dnevno gubiti 170 hiljada KM
Tvrdnja vladajuće strukture entiteta Republika Srpska da je novo zaduženje od 500 miliona eura “značajan iskorak na međunarodnom tržištu kapitala” na prvi pogled zvuči kao uspjeh.
Međutim, kada se zagrebe ispod površine, postaje jasno da se ovaj potez javnosti predstavlja u znatno ljepšem svjetlu nego što to realno zaslužuje.
Bivša v.d. predsjednice Republike Srpske Ana Trišić Babić izjavila je danas da je “uspjeh koji je postigla Republika Srpska prodajom obveznica na Londonskoj berzi veliki kao kuća.”
“Kao što svaki čovjek zna da banka daje kredit samo onima za koje je sigurna da su sposobni da ga vrate, tako i naši ljudi znaju da investitori ulažu samo tamo gdje je sigurno, stabilno i odgovorno vođen”, dodala je Trišić-Babić.
Prije svega, cijena tog “iskoraka” je visoka. Kamatna stopa od 6,25% znači da će građani kroz budžet platiti desetine miliona eura godišnje samo na ime kamata.
Ako računicu “bacimo na papir” uz podatak da je kamata 6,25% godišnje na 500 miliona eura, dolazimo do podatka da će RS plaćati godišnju kamatu u iznosu od 31,25 miliona eura.
Rok otplate duga je pet godina (aprila 2031. godine) što znači da će ukupan iznos kamata iznositi oko 156 miliona eura, a na kraju će biti plaćen uz glavnicu od 500 miliona eura.
Da bi još bilo jasnije o kakvom iznosu se radi, treba reći da će zbog kamate RS dnevno gubiti oko 85 hiljada eura odnosno 170 hiljada KM.
U vremenu kada se razvijenije i stabilnije ekonomije zadužuju po znatno nižim stopama, ovakav nivo kamate više govori o percepciji rizika nego o snazi ekonomije. Investitori nisu pokazali povjerenje. Oni su jednostavno procijenili da je prinos dovoljno visok da opravda rizik.
Drugo, ključno pitanje nije gdje se entitet zadužuje, nego zašto.
Ako se novi dug koristi za vraćanje starih obaveza, onda se ne radi o razvoju, nego o odgađanju problema. Takva praksa ne stvara novu vrijednost, ne pokreće ekonomiju i ne poboljšava životni standard. Ona samo produžava ciklus zaduživanja u kojem se stari dug vraća novim, često skupljim novcem.
A ovdje se radi upravo o tome. Vlast RS-a se zadužila 500 miliona eura odnosno milijardu KM da bi vratila 300 miliona eura ili 600 miliona KM duga koji stiže na dospijeće već za nekoliko dana. Za “pokrivanje” ostalih dugova ostat će oko 200 miliona eura.
Treće, “velika potražnja” za obveznicama često se koristi kao dokaz uspjeha. Međutim, na finansijskim tržištima potražnja ne znači nužno povjerenje u ekonomiju, već interes za zaradu. Visoka kamata privlači kapital upravo zato što nosi veći rizik. Drugim riječima, ono što se predstavlja kao signal snage može se jednako tumačiti kao signal slabosti.
Na kraju, izlazak na međunarodno tržište kapitala sam po sebi nije beznačajan korak. Ali on ima smisla samo ako je dio šire strategije ekonomskog razvoja i fiskalne stabilnosti.
Bez toga, ovakvo zaduženje ostaje skupo rješenje za kratkoročne probleme, koje dugoročno može dodatno opteretiti javne finansije.
Zato se ovaj potez, kao i njegovo “napuhivanje” u javnosti, prije može opisati kao puka nužnost predstavljena građanima kao “uspjeh”, nego kao stvarni ekonomski napredak.
