Dok Hercegovina svake ljetne sezone gori, a mještani, vatrogasci i volonteri golim rukama i naprtnjačama brane kuće od vatrene stihije, bh. političari iz udobnih i klimatizovanih kabineta ponavljaju istu naučenu frazu: “Tražit ćemo pomoć komšija i Mehanizma EU za civilnu zaštitu.”
Iz godine u godinu gledamo isti scenarij: šume i imanja gutaju požari kod Konjica, Mostara, Čapljine, Neuma i Širokog Brijega, a javnost se s pravom pita — zašto Bosna i Hercegovina nema sopstvene letjelice za gašenje požara i zašto nas svako ljeto iznenadi nešto što je matematički izvjesno?
Odgovor ne leži u “višoj sili”, nego u decenijskoj nesposobnosti, političkim blokadama i potpunom odsustvu strateškog planiranja nadležnih vlasti.
MIT O KANADERIMA KAO IZGOVOR ZA NERAD
Godinama su domaći političari opravdavali svoju neaktivnost tvrdnjom da su kanaderi (modeli CL-415) “preskupi” i da “nemamo uslove za njih”.
Iako je tačno da je pravi kanader masivni hidro-avion koji zahtijeva specifična duboka jezera ili morsku površinu bez prepreka za zahvatanje vode (što je na većini nepristupačnih hercegovačkih terena izuzetno teško izvodljivo), ta činjenica je vlastima poslužila kao savršen paravan za nerad.
Namjerno se stvarala iluzija u javnosti: zbog toga što nemamo uslove za kanadere, ne možemo kupiti ništa drugo. To je klasična zamjena teza kojom se godinama pokrivala nesposobnost.
STRUČNA RJEŠENJA POSTOJE 15 GODINA, ALI VLAST “ZABORAVI” ČIM PADNE PRVI SNIJEG
Stručnjaci za civilnu zaštitu i zrakoplovstvo još od katastrofalnih požara 2012. godine ponavljaju jednostavnu činjenicu: Bosni i Hercegovini ne trebaju skupi kanaderi, nego namjenski protupožarni avioni tipa Air Tractor (AT-802F) i funkcionalni helikopteri.
- Zašto Air Tractor? Manji je, daleko agilniji na brdovitom i uskom terenu, može sletjeti na obične piste (Mostar, Sarajevo, Tuzla, Banja Luka), može se puniti iz hidranata, cisterni ili manjih akumulacija, a košta višestruko manje (oko 3 do 5 miliona eura po komadu).
- Šta su uradile vlasti? Formirale su radne grupe, komisije, potkomisije i sačinjavale “analize”. Čim bi pala prva jesenska kiša i snijeg, sve analize bi završile u ladicama, a budžetski novac bi se preusmjeravao na službena vozila, mandate, paušale i administraciju.
SVE SUTRA, SVE JE NADLEŽNOST DRUGOG: KAKO JE BIROKRATIJA SPRŽILA HERCEGOVINU
Dok se u susjednoj Hrvatskoj protupožarna flota sprema mjesecima unaprijed, u BiH se u junu i julu tek počinje raspravljati o tome ko je nadležan:
- Prebacivanje loptice: Državni nivo prebacuje krivicu na entitete, entiteti na kantone, a kantoni na općine bez budžeta.
- Iscrpljivanje Oružanih snaga BiH: Vlast se godinama oslanja na helikoptere OS BiH (Mi-8 i UH-1) koji su stari po nekoliko decenija. Umjesto da OS BiH služe kao ispomoć, od njih se pravi jedina linija odbrane — i to helikopterima koji često usred sezone čekaju remonte, rezerve dijelove ili formalna odobrenja Predsjedništva BiH.
- Kupovina pa brisanje iz budžeta: U više navrata su u entitetskim budžetima najavljivana sredstva za nabavku letjelica, da bi tokom rebalansa novac tiho nestajao i bivao preusmjeren na krpljenje drugih budžetskih rupa.
STRATEGIJA “MOLJENJA I ČEKANJA”
Jedina stvarna “strategija” koju su domaće vlasti usavršile do savršenstva jeste pisanje apela za međunarodnu pomoć.
Kada vatra dođe do prvih kuća, pokreću se pozivi prema Hrvatskoj, Crnoj Gori ili Mehanizmu EU za civilnu zaštitu. Problem je što Hrvatska i ostale zemlje u tom trenutku primarno gase požare na sopstvenoj teritoriji. Dok se odobrenja iz administracija usaglase, stotine hektara šume pretvore se u pepeo.
Iznajmljivanje ili najam letjelica (tzv. leasing model koji se tek u novije vrijeme stidljivo spominje preko lokalnih aerodroma) morao je biti standardizovan prije deset godina.
CIJENA NESPOSOBNOSTI JE MILIONSKA
To što BiH nema operativnu protupožarnu flotu nije pitanje nedostatka novca, već odsustva političke volje i sposobnosti.
Iznos koji je u proteklih 15 do 20 godina potrošen na sanaciju šteta od požara, uništavanje prirodnih resursa, vatrogasne intervencije i međunarodnu pomoć, višestruko prevazilazi cijenu kupovine i održavanja eskadrile Air Tractora.
Na kraju, trošak ove nesposobnosti ne plaćaju političari iz svojih džepova — plaćaju ga građani Hercegovine čija imovina gori i vatrogasci koji na plus 40 stepeni s naprtnjačama od 20 litara vode ulaze u vatrenu stihiju.
