Konjic u putopisnom zapisu iz 1658. godine: Svjedočanstvo o nekadašnjoj musafirhani
Francuski putopisac Quiclet, prolazeći kroz Bosnu i Hercegovinu 1658. godine, zabilježio je zanimljive detalje sa svog putovanja, među kojima i opis Konjica i konačišta u kojem je boravio.
Nakon prolaska kroz hercegovačke krajeve, put ga je doveo u Konjic, gdje je prenoćio u besplatnom konačištu – musafirhani, namijenjenoj putnicima i prolaznicima. U svom dnevniku ostavio je detaljan opis ovog objekta, koji pruža vrijedan uvid u tadašnji način putovanja i tradiciju gostoprimstva.
Quiclet je musafirhanu opisao kao veliku građevinu nalik natkrivenoj tržnici ili štali, s drvenim stubovima u sredini, za koje su se vezivali konji putnika. Uz jednu stranu nalazila se uzdignuta platforma s manjim odjeljcima, u kojima je domaćin, uz naknadu za drva, ložio vatru kako bi se putnici mogli ugrijati.
Posebno je istakao da se za noćenje, korištenje prostora i smještaj konja nije naplaćivalo ništa, jer je objekat predstavljao zadužbinu imućnih dobrotvora, namijenjenu svim strancima i putnicima koji bi željeli tu prenoćiti.
U svom zapisu Quiclet navodi:
„Pošto pređosmo više brda i dolova, neka jako natovarena ostancima snijega, stiosmo u Konjic, grad dan i po udaljen od Sarajeva, u kome ima tri vrlo lijepe džamije i odosmo u po sata noći da noćimo u hanu ili karavansaraju, koj je kao koja od naših francuskih pokritih tržnica ili bolje rečeno, kao staja ili velika štala, u kojoj ima drvenih stupova na srijedi, da se privezuju konji prolaznika, a sjedne strane ima unutri vrst podignute podnice, gdje ima od kraja do kraja malih odžačića, u kojima bi handžija ili gospodar mjesta nalagao za naš novac drva, da se ogrijemo, a ne bi ništa naplaćivao za konak ni za nas ni za konje, jer je to bila zadužbina nekih samilosnih bogataša, da se tu svrate svi stranci ili putnici koji bi htjeli tu stanovati.“
Prema historijskim izvorima, postoji mogućnost da je riječ o musafirhani koja je bila zadužbina Karađoz-begova vakufa.
Ovaj putopisni zapis predstavlja dragocjeno svjedočanstvo o Konjicu u 17. stoljeću, ali i o tradiciji vakufa i gostoprimstva, koja je putnicima osiguravala besplatno prenoćište i osnovne uslove za nastavak putovanja.
Historijska napomena
Karađoz-beg je sagradio tri karavansaraja: u Potocima, Čičevu i Konjicu. U njegovoj vakufnami, napisanoj 1570. godine, ovi karavansaraji nazivaju se ribati. Riječ ribat arapskog je porijekla i, prema Warmundu, prvobitno je označavala pograničnu karaulu s posadom, dok je kasnije dobila i značenje karavansaraja. Krajem 19. stoljeća u Konjicu su se nalazili hanovi Mujage Alagića, Ahmeda Bubala i Mušanage Džumhura.
