Predodređenje je specifična priča o zemlji Bosni i Hercegovini ispričana kroz njenu historiografiju, kulturu, religijske tradicije…
To je pri/povijest, zamišljena ali ne posve izmišljena koju naporedo pričaju posljednji did Crkve bosanske i ženska naratorica… putujući svetom sve/zemljom Bosnom i Hercegovinom od Vranduka, preko Zlog stupa, Jeruzalema i Konstantinopolja i nazad, ponovo do Vranduka, provodeći čitaoca kroz bezmalo 1800 godina historije zemlje i ljudi.U Predodređenju se naporedo odvijaju dva procesa: proces saznavanja novih, a starih historijskih stvarnosti Bosne i Hercegovine koje su godinama i desetljećima skrivane od nas, Bosanaca i Hercegovaca podilazeći interesima velikodržavnih projekata, da bismo mi o svojoj zemlji znali što je manje moguće i tako, ne držali do nje, i proces unutarnjeg preobražaja glavnog lika, Mislava koji spoznajući istinu o zemlji spoznaje i istinu o sebi.
Priča je u osnovi, metafizička, zamišljena i izmaštana… može se posmatrati kao historijski putopis čime odajem dužnu poštu vjerovatno jednom od najvećih Konjičanina na svijetu, rahmetli Zulfikaru Zuki Džumhuru, ali i kao svojevrsni omaž jednom drugom prevelikom Hercegovcu, Mehmedaliji Maku Dizdaru i njegovom znamenitom i nikada natpisanom Zapisu o zemlji. Njih dvojicu – nipošto ne potcjenjujući nijednog velikog Bosanca ni Hercegovca koji su pisali i pišu u ovoj zemlji, o ovoj zemlji, nije uspio natpisati, a čini mi se da su malo skrajnuti.
Politikantske svađe oko pripadnosti onih koje svi hoće pomakle su u stranu velikane koje, čini se, niko neće.Bosna i Hercegovina je isuviše složena, kompleksna, slojevita i nivelirana da bi se priča o njoj mogla staviti među bilo koje korice. No, za početak dobro je otvoriti pitanja od kojih se neka predugo guraju u zaborav, kao što je to činjenica da se Bosna kao banovina prvi put spominje u 7. stoljeću, a ne u 10. kako to tvrdi zvanična historijografija kao i pitanje vjerovanja Crkve bosanske koje se slovi i naziva svim mogućim pogrešnim atribucijama, od kršćanske hereze do dualističkog bogumilskog vjeronazora, sa kojima Crkva bosanska doista, nema nikakve veze.
Zašto ne spomenuti i vještačku kontroverzu u vezi sa prisustvom Islama u Bosni i Hercegovini koje se, za potrebe dominantnog političkog narativa, vezuje isključivo za dolazak osmanskih Turaka na ove prostore, što demantiraju materijalni pokazatelji i dokazi poput mezarja i turbeta neusporedivo starijih od 15. stoljeća, od kojih neka sežu tako duboko u prošlost, čak do 8. stoljeća.
Saznajem.ba
